Kako je vremenska prognoza obećavala suho i sunčano vrijeme, doputovali smo u suncem okupanu Vukovarsko-srijemsku županiju i njen glavni grad, Grad Heroj, Vukovar!

Prilikom vožnje gradom, vidjeli smo znameniti vukovarski vodotoranj na Mitnici, simbol stradanja Grada koji i dalje herojski stoji i prkosi svim vremenskim dimenzijama.

Nažalost, Vukovar je u Domovinskom ratu doživio strašna razaranja i izgubio mnogo nevinih ljudskih života, a vidljivo je da ni sam vodotoranj nije izbjegao istu sudbinu.

Vukovarsko područje bogato je povijesnim nalazištima. Vučedolska golubica je najpoznatija keramička posuda pronađena na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice (neki tvrde da je to jarebica), služila je kao posuda za kađenje.

Naše prvo odredište, nakon kojega nitko nije mogao ostati ravnodušan, bila je Vukovarska bolnica. Ispred bolnice još uvijek stoji znak Crvenoga križa, simbola koji u Domovinskom ratu neprijatelju nije ništa predstavljao.

Nakon desetominutnog dokumentarnog filma o proživljavanju bolesnih i nevinih ljudi u minijaturnim podrumskim prostorima ove bolnice, obišli smo sve prikazano. Doista, uvjeti i prostor su bili minimalizirani, često bez struje, vode, lijekova u tih 90 dana ratovanja, no ispunjeni ljudima koji su zaista ljudski, danonoćno, provodili Hipokratovu zakletvu i davali sve za živote beba, staraca, ranjenika...

Nakon obilaska bolnice zaputili smo se prema najpoznatijem mjestu stradavanja, masovnoj grobnici Ovčara, gdje su svoje živote izgubile 262 osobe.

Zapalili smo i svijeće za sve nevine stradale na ovome mjestu.

Nakon toga smo posjetili i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata gdje je pokopano 938 žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice čije živote simboliziraju bijeli križevi.

Kako se bližilo vrijeme ručku, zaputili smo se u središte Vukovara. Dunav i Vuka i dalje nastavljaju svoj tok, ribiči se nadaju ulovu, a u najveću riječnu luku uplovljava i poneki brod.

Nezaobilazan je i centralni križ na obali Dunava gdje smo se svi slikali.

U hotelu Lav smo ručali.  Nakon polusatne šetnje gradom zaputili smo se dalje, u novu županiju, Osječko-baranjsku, i drugo odredište, grad Đakovo. No, ne stati na Trpinjskoj cesti i slikati se na ili pored tenka, gotovo je nemoguća misija.    

U popodnevnim satima stigli smo u Đakovo. Cilj nam je bio posjet znamenitoj i velebnoj Đakovačkoj katedrali.

Nakon razgledanja ove veličanstvene barokne građevine u kojoj se odvijala liturgija, slikali smo se ispred nje. Budući da je taj dan bio Ludi dan srednjoškolskih maturanata, slikanje nije moglo proći bez mornara, radnika, medicinske braće i sestara...                        

Sve što je lijepo, kratko traje, kaže stara narodna. Uz sladoled kao okrijepu, pokoji slatkiš ili sok, zaputili smo se našoj Kutini.

Ispunjeni novim saznanjima, rado ćemo sutra, onima koji nisu bili s nama, pričati o Vukovaru, o Slavoniji, o izletu na kojemu smo bili sada i nikada više u ovome sastavu. Samo će neke kasnije generacije pričati kako su osmaši 2014./2015. bili na jednom lijepom i korisnom izletu.

Još će mnogo vode proteći silnim Dunavom, mnoge će se sudbine odigrati, no pamtit ćemo da smo jednom davno, jednoga proljeća bili i jednoga se ljeta rastali.