Nadamo se da će Vlatka pisati i dalje, a što je napisalo stručno povjerenstvo u sastavu Branko Čegec i Miroslav Mićanović o njezinim pjesmama, donosimo u dijelu teksta objavljenom u ovogodišnjoj publikaciji Goranovog proljeća.

Ponavljanje i igra – pročitali bismo u poeziji prvonagrađene pjesnikinje Vlatke Bezeredi -  i bili bismo potpuno u pravu: ljepota prirode, sjaj proljeća i sunca, vjetar, čudnovato doba odrastanja… Ukratko: kao da sve ono što je dostupno oku radoznalog djeteta postaje tema pjesnikinje koja to hoće uhvatiti u mrežu živih senzacija. (…) Međutim, ono što izdvaja ovu poeziju jest istodoban osjećaj prolaznosti, ozbiljnosti, govor o željama koji drugi nemaju, a upravo tu počinje naše čitanje, na mjestu razlike, iznenađenja i pjesničkog čuda.

Čestitamo Vlatki na velikom uspjehu!

Valerija Galic Antolić

Život u meni

Doći će proljeće jer mora doći

Voljet ću te i tada,

A možda će me i proći.

Granut će sunce jer mora granuti

Boljet će i tada,

A možda će i prestati.

Okopnit će snijeg jer to tako bude

Možda s njim neće moje tuge,

No i to je za ljude.

I kako god bilo nekako bit će

Slomljeno, al jače

Bit će ljudsko biće.

I kako god bilo, što god da me snađe

Moj brod tonuti neće

Isplovit će moje lađe.

Sav taj vjetar od kog se ledi

Nikada neće uništiti

Taj život u meni.

 (Pjesma objavljena u publikaciji 52. Goranovo proljeće.)